nedjelja, 10. svibnja 2015.

Lijepo je živjeti u miru

Lijepo je živjeti u miru
Mladost je samo jedna. Iskoristimo je. Pričat ću vam priču o ljubavi, miru i tome kako je ratovanje samo bol i patnja.
Mnogi su imali snove koji su uništeni ratom. U ratu su mnogi nešto izgubili. Svi se sjećaju Vukovara. U Vukovaru su se svi borili i branili svoj grad. Malo je ljudi tamo imalo sreće. I dan danas ljudima srce glasno kuca. Prisjećaju se Vukovara. Mnogi su ljudi prešutjeli istinu o VUkovaru, nisu htjeli da to doznaju oni koji još ne znaju. Ja još rastem i strah me da mi se to ne dogodi. Dok moj život teče, ja ću vjerovati u to da nikad neću doživjeti rat. Puno je ljepše živjeti u miru.
Ja želim da Vukovar, a i Hrvatska više nikada ne dožive rat. Vukovara ću se uvijek sjećati. Budite sretni Vukovarci jer vaši voljeni koji su pogubljeni ne žele da plačete I tugujete.
Filip Hrvaćanin 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Lijepo je živjeti u miru
LIjepo je živjeti u miru. Danas sam gledao dokumentarni film o Vukovaru. Ta je priča bila stvarna. Ne mogu zamisliti da se to stvarno dogodilo. Izgleda strašno.
Moja mama se sjeća rata i puno mi je pričala kako je bilo teško. Koliko je ljudi i djece poginulo. U Vukovaru se dogodilo najgore. Tri mjeseca su bili u okruženju. Neprijatelj je pucao, gađao i ubijao sve što se može ubiti. Naši su se vojnici hrabro borili. Nisu izdržali, jer su neprijatelji bili jači i bilo ih je više. Bolnica u Vukovaru je bila puna ranjenika. U podrumima su se skrivali stari ljudi, žene i djeca. Pomoć im nije mogla stići. Na kraju nisu izdržali. Neprijatelji su mnogo ljudi ubili, među njima i dječaka od 16 godina na Ovčari. Mnogi su odvedeni u logore. Grad je izgledao kao ruševina. Toga tužnog dana 18. studenog 1991. svi su plakali.
Danas je mir. Zahvalni smo onima koji su život dali za Hrvatsku. Oni su sanjali mir. Taj san danas mi živimo.
Andro Šušnjara 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod


Lijepo je živjeti u miru
Ljudi nemojte ratovati. Ratovi uništavaju sve: ljubavi, prijateljstva, želje i snove. Samo je jedna mladost i nemojte je izgubiti.
Mnogi ljudi iz Vukovara u radu su sve to izgubili. Neki su izgubili živote, a neki obitelj. Kad nas je Jugoslavija s našim oružjem napala, mnogi su bili otjerani, oteti i mučeni. Sve to pretrpio je naš grad Vukovar. Za nas Hrvate Vukovar je grad ponosa i mi ga zovemo Grad Heroja.
Zato se nadamo da mi i  naši potomci nećemo doživjeti ono što su doživjeli naši preci. Jer za mir i slobodu mnogo se života ugasilo.
Roberto Savić 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

2 komentara: