Miš

Priča o mišu

        Jednog proljetnog jutra miš Šiško se probudio iz dubokog sna. Sanjao je kišu kako udara o njegov prozor.
         Kada se vraćao od svog prijatelja Pere padala je kiša. Morao je požuriti da ga kiša ne smoči. Putem je naišao na lokvu vode, preplivao je tu lokvu i krenuo dalje. Išao je dalje i naišao na gljivu, ispod nje se sakrio i dočekao sljedeće jutro. Kada se probudio naišla  je na mačka bez zubi i progutala miša. Pas je sanjao mačku zato što je on također htio mišju slaninu. Mačka je pobjegla i miš je također pobjegao, ali malo na nezgodan način.
         Miš i mačka se više nisu sreli, ali su shvatili da se ne uzimaju stvari koje nikome ne pripadaju bez dozvole.
Kraj!

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Mišja priča

             Jednom davno, ne baš tako davno, živio je miš po imenu Iš. Jednog dana padala je kiša i smočila malog miša. Bio je uplašen. Brzo je dotrčao do najbližeg stabla.

          To stablo je imalo gustu krošnju i zaštitilo ga je od kiše.

Kada je izašao bilo je blato i nije mogao doći do svoje kuće. Zbog toga je bio tužan. Imao je na sreću prijatelje ptice koje su ga mogle ponijeti na velikom listu do njegove kuće. Kada je došao kući i od tada je bio sretan. Više nije izlazio na kišu da se ne bi opet dogodila ta nesreća. Stablo je bilo jako tužno zato što više nije vidio toga maloga miša, ali najvažnije je da je miš sretan. 

          Miš je ponovno došao do stabla i obećao da će ga posjećivati. Stablo je bilo sretno i zadovoljno. 

3.a

OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Kišna priča

        Bio jednom kišni oblak po imenu Kiško, on je bio dobar oblak, ali nije volio kišu i oluje. Ostali su mu se kišni oblaci jako rugali zbog toga.
      Oblak je rekao: "Pa što ako ne volim kišu? Ne morate mi se zbog toga rugati."
Odjednom je naišlo sunce i reklo onima koji su se smijali oblaku da je i on kao ja. Oblaci su se ispričali oblaku za to što su se rugali. Obećali su da to nikad neće napraviti. Ali sutradan je opet bio po starom. Rugali su mu se i smijali. Sunce je opet došlo i reklo opet isto. Ali opet nije uspjelo. Tad je oblak shvatio da se mora pretvarati da voli kišu i oluju, i to je učinio.
        Od tada mu se nitko nije rugao i bio je sretan, a s vremenenom je zavolio kišu i oluju i bio je jako sretan do kraja života.

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Jesen

Jesen je žuto lišće,
jesen je mnogo kiše,
jesen je vrijeme berbe
za plodove zrele.
Kiša pljušti,
kiša šušti,
lišće je na putu
i u svakom kutu.
Jesen je bogata povrćem
i slatkim voćem.
U jesen su travnjaci prekriveni lišćem
i smeđim kestenjem.
Uz jesen je pjesmi došao kraj
ova pjesma je završila znaj.

Lana F.,3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Nesanica

       Jedne večeri djevojčica Ana je išla spavati, ali nije mogla zaspati pa je odlučila brojati ovce. Nakon brojanja ovaca, Ana i dalje nije mogla zaspati, a već je bio pola jedan. Maja je ušla u Aninu sobu ne znavši da je još budna.
       Ana se okrene prema mami i pita je: "Mama, zašto ti ne spavaš?"
Mama odgovori: "Ana, zlato, ja sam velika i idem kasno spavati, a zašto ti ne spavaš?"
Ana odgovori: "Jednostavno ne mogu zaspati."
Na to mama upita Anu: "Kako misliš ne možeš zaspati?"
Ana odgovori: "Eto tako valjda zato što nisam umorna."
Mama joj kaže: "Čudno!"
Ana pita mamu: "Mama, hoćeš li mi ispričati priču?"
A mama odgovori: "Naravno da hoću."
I mama počne pričati: "Jednom davno živjela je jedna princeza po imenu Snjeguljica..."
      Čim je mama počela pričati priču, Ana je odmah zaspala kao beba.

Tea Čondić, 3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Moj djed

            Moj djed zove se Drago. Ima 77 godina. On je otac moga tate.
            Rodio se u malom gradiću u Bosni i Hercegovini, Derventi. Tu je proveo najljepše dane svoga djetinjstva. U školi je umjesto knjiga i torbe nosio pločicu s kredom i spužvicom. Kada bi ju ispisao morao bi ju obrisati jer ne bi više imao mjesta. Sa svojim vršnjacima ljeti bi se kupao na riječici Ukrini, a često su i skakali s mosta koji je povezivao dvije strane rijeke.
Jednom prilikom moj djed je skočio u Ukrinu, ali nije vidio da je ona na tom mjestu jako plitka, pa mu se kamenčić zabio u glavu. Na sreću, sve je dobro završilo. Igrao se sa svojim prijateljima i žmirke i nogometa, ali tada nije bilo prave lopte, već su ju pravili od krpa i svinjskog mjehura. Po zimi bi se spuštali niz brežuljke u starim lavorima jer nije  bilo spravica. Ako bi se Ukrina zaledila onda bi napravili klizaljke od kostiju pa bi se tako klizali...

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Minecraft

Ovih sam dana
igrao Minecraft.

Vidio sam lika
koji slika.

Gledao me ludo
kao da sam čudo.

Poslije je lik
postao ptić.

I to je igra
o Minecraft-u.

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Zima

      Šareni snjegović  

       Ja sam snjegović, snjegović Olaf. Postao sam šaren, a zašto, pročitajte!

      Jedne rane zime dogodilo se da je napadao šareni prekrivač. Prekrivač je imao boje: plave, crvene. žute i sve ostale boje. Kada su djeca izjurila van, napravila su mene i ostale snjegoviće. Moji frendovi misle sve najbolje o meni, barem oni tako vele.
         Doći će kraj zime pa ću se otopiti, ali se nadam da će me opet napraviti sljedeće zime. PUSA svima!

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Zima

Snijeg pada, snijeg vlada,
hladna zima oštre zube ima.

Duga plašta, puna mašta,
Sanjke jure, svi na igranje se žure.

Ljudi piju čajeve u kući,
samo ih prehlada muči.

Dora Puškarić, 3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Zima

Kada zima dođe i vjetar puše,
vani nema žive duše.

Tada se u toploj kući svi lijepo griju,
i u krevetu vesele snove sniju

I još da napada snijeg ove noći
pa će se sva djeca sanjkati moći.

Tada će djeca vesela biti,
ali crvene nosiće neće moći skriti.

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Siječanj

Siječanj nožem siječe,
ali ipak pun je radosti i sreće.
Sve kreće ispočetka,
sve se opet u krug vrti.

Ptice će još malo doletjeti,
a vjesnici proljeća najvestiti.
I tako siječanj je prvi mjesec,
a za njim idu svi ostali.

Katarina Ilak, 3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Siječanj

Kada u sniječnju pada snijeg
i pahuljice bijele lete,
on zabijeli čitav brijeg
i staze nam sve zamete.

Za uši nas štipa zrak
al' kape nas tople griju.
Svud po snijegu naš je trag
i veselo se djeca smiju.

Frane Andrić, 3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Zima

Kada padne snijeg, znači da je zima,
a tada hladna je klima.

Padaju pahulje bijele,
kao da se sa mnom igrati žele.

Snjegović se smješka u vrtu,
crne gumbe ima na kaputu.

Mali bor pravi je snivač,
kad ga pokrije bijeli pokrivač.

Životinje spavaju zimski san,
hladni su i noć i dan.

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Djeca

Djeca

Djeca su moj
najveći roj.
S njima se igram
i njih samo imam.

Oni su moje Sunce
pa nemaju kukce.
Njih sam rodila
i sretno odgojila.

Iva Mandić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Moja majka

Moja majka

Moja je majka prekrasan cvijet

volim ju više nego svijet!
Majka moja nema mane
s njom provodim najljepše dane.

Moja draga mama
prava je dama.
Prati ona modu
dok gosti ne odu!

Onda sve po starom
mama je lijepa prirodnim darom!

Lara Gabrić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Moja mama

Moja mama je najbolja na svijetu,
raduje se čak i malom cvijetu.
Ona bdije nada mnom noć i dan,
uz nju je život kao san.

Volim ju jako,
kao sunce žarko.
Njena je ljubav najveća,
ona je moja najveća sreća.

3.a
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Moja mama

Sjaj u oku,

osmijeh joj se zlati,

ruke joj blistaju,

a lice joj se rumeni.

M. Ban,

Vinkovci

Mama u srcu

Moja mama je lijepa.

Moja mama je nježna.

Moja mama ima smeđe oči.

Moja mama.

L. Blažeković,

Vinkovci

Ljubav

Iskra u srcu,

ljubav iz usta,

u srcu ljubav nosiš.

Mama me gleda,

ona me čuva,

njeno mi srce

kaže da me voli.

M. Budić,

 Vinkovci

Majčine ruke

Majčine ruke su

nježne i vrijedne

blage i lijepe

majčino srce je krasno

V. Đenisov-Mecanović,

Vinkovci

Majčina ljubav

Mamina dobrota.

Zlatna ljubav.

Majčin topli zagrljaj.

Radosna duša.

A. Josić,

 Vinkovci

Moja mama

Moja mama ima

veliko srce,

Mama je uvijek lijepa,

uvijek je sretna,

Moja mama ima

crvene usne

i poljubi me za

laku noć.

P. Krajinović,

Vinkovci

Mamina pjesma

Riječi riječi riječi samo riječi

o mami pričam cijeli dan

pjesme i samo riječi

mamu volim volim volim ja.

L. Marinčić,

Vinkovci

Majčino srce

Majčino srce je kao sunce,

majčine oči su plave boje,

mama je moje sunce,

mama je moje zlato.

D. Maršić,

Vinkovci

Majka u srcu

Mama je ljubav

koja u srcu sja,

ona blista u srcu mom

tralala la lala trala.

G. Matančević,

Vinkovci

Dragoj majki

Srce, ljubav, majka,

osmijeh, ljubav, srce,

sreća, Mjačin dan

srce

ljubav

kosa...

L. Posavi,

Vinkovci

Majčina sreća

Majka je hrabra,

majčina sreća je nježna,

osmijeh joj je sretan,

srce joj je nježno,

usne su joj sjajne,

majka mi nježno šapuće.

V. Sanković,

Vinkovci

Mama čuvarica

Mama čuvarica

čuva svoje dijete

bori se kao lavica

protiv bolesti.

L. Slaviček,

Vinkovci

Majčin vid

Mama vidi sve

u njenom vidu sjaj

oko njenog vida poj

majčin vid ima pjev.

B. Šaronja,

Vinkovci

Dobra ljubav

Dobrota u srcu

krasno srce

nježna ljubav

to je mama!

N. Vukasović,

Vinkovci

Majčin dan

Majčin dan je dobro,

oči su joj plave i srebrne,

majka ima medu slatkoga,

Majčin dan je.

M. Zovko,

Vinkovci

Želim biti

Želim biti          

         Zovem se Lara i imam 9 godina. Idem u 3. razred osnovne škole i 1.razred glazbene škole Instrument koji sviram je klavir.Kada sviram i pjevam jako sam vesela!

          Glazba je jako važna uloga u mom životu! Roditelji mi uvijek kažu da kad si sam glazba ti je najbolji prijatelj. To je instina jer kad sviram i pjevam osjećam krila. Volim pustolovine  u svakoj skladbi i pjesmi pronalazim nešto posebno.
          Moj životni cilj je postati uspješna glazbenica! Želim naučiti strane jezike zašto što je na stranim jezicima divno pjevati. Pjesmom želim uveseljavati sebe i druge ljude.

Lara Gabrić, 3.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Glasujem

Glasujem

Glasujem za more, za velike gore
mirisno cvijeće i šareno proljeće.
Glasam za ptice i šumske vjeverice
da krase šume i krasne livade.

Glasam za dane i sve obasjane.
Glasam za potoke i široke otoke.
Glasam za zdravlje i svaki dan slavlje
za naše dane.

Glasam za dijete i govorim" Hvala ti, svijete,"
Glasam za Sunce i velike vrhunce.
Glasam za dan i bolji san. Glasam za jutra i bolje sutra.

Nastasja Alar, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Glasujem

Da se svaki dan s obitelji ide na more

i svake zime skijati na gore.

Da brže dođe proljeće

i zezeleni drveće.

Glasujem da ptice i vjeverice

postanu najbolje prijateljice.

Da svake dijete na svijetu

ima svoju raketu.

Da se svaki dan,

nekome ispuni san.

Neka svatko ima zdravlje

i da mu je život slavlje!

Sven Marsenić,.c

OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Proljeće

Pismo cvijetu

Ništa zato što si malen, cvijete, 

ni ptice visoko ne lete.
I ja sam mala bila
sitna kao vila.
Ne budi tužan ti
jer ja ću te ovime razveseliti!
Tvoja Lara

Lara Gabrić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Prvi let

Velika kapljica: Dobro jutro!
Mala kapljica: Dobro jutro,
                        spremaj se hitro!
Velika kapljica: Prvi let bit će
                          tvoj za pet!
Mala kapljica: Uzbuđena sam.
                        Mama, a da ti
                        možda ne ideš s nama?
Sunce: Neće biti tama
            kada ti malena budeš sama!
Vjetar: Otpuhat ću te mala kapljice,
            nećeš mi više močiti lice!
Velika kapljica: Pokušaj samo
                           i doći ću ti ljuta baš tamo!
Mala kapljica: Idem ja na svoj prvi let,
                        i usprkos vjetru, bit će sve za pet!

4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Opis maslačka

          On je maslačak. Raste u proljeće na zelenim proplancima, livadama i dvorištima.
Njegova stabljika je duga i tanka, on se žuti i nazubljenog je lista.
          Volim žute maslačka jer mirišu lijepo, a kad posijede i ostare šapnem im skrivenu želju i puhnem u tog lepršavog starčića.

Lara Gabrić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Proljetna kiša smočila je miša

Jednog proljetnog dana u dvorištu moje bake igrali su se miš Piko i ježić Sivko.
Uživaju u proljetnom danu. Sunce ih miluje toplim zrakama. Cvjetovi maslačka i tratinčice ukrasili su njihovu livadu. Skakutao mišić Piko od cvijeta do cvijeta, od ptice do ptice, a Sivko se smije jer ga Sunce grije. Mislili su Piko i Sivko: "Igri nema kraja!" Kada odjednom iz neba se sasu topla proljetna kiša koja je jako smočila miša. Mokri mišić pobjegao u skolonište da osuši svoj kaputić, a ježić u grmić. Kad je oblak prošao, izašlo je Sunce, a Piko i Sivko su nastavili proljetnu igru.
Ni proljetna kiša nije mogla pokvariti raspoloženje mišića i ježića jer ipaj je stiglo proljeće koje sve živo pokreće!

Lara Gabrić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Pomoćna ogrlica

     To je ogrlica koja na sebi ima puno sitnih senzora. Služi nam za pomoć psu pri svakodnevnom obavljanju njegovih potreba. Šarena je i meka. Stavlja se psu oko vrata. Svaki senzor ima svoj zadatak. Ako pas poželi otići na wc, ona ga uputi na pravo mjesto. Kada vlasnik nije kod kuće, ogrlica ga nježno masira i mazi.
Selena Žepčan, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Leti, leti, leti...

Leteća knjiga

        Jučer, kada smo Lea i ja šetale kroz šumu, pitale smo se koja zmija je najotrovnija. U tom trenu iz grma je izletjela neobična, sveznajuća i leteća knjiga. Lea i ja smo ju pitale je li ona čarobna. Knjiga je rekla da je pa nam je odgovorila na naše pitanje, a  ono je bilo: "Koja je zmija najotrovnija?" Odgovorila nam je da je to crna mamba. No zanimalo nas je još jedno pitanje, a to je bilo: "Koliko je drveća u ovoj šumi?" Ona je rekla: "35 drva."
        Lijepo smo popričale i zabavile se, ali na kraju smo se morale rastati. To će mi biti lijepa uspomena.

Anja Crljen, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Leteća olovka
Jednog jesenskog dana moja prijateljica Ana i ja išle smo sakupljati jesenske plodove u šumu.

Ana i ja sakupljale smo jesenske plodove, a odjednom iz šarenog lišća iskoči mala šarena olovka s krilima. Ta je olovka bila posebna. Ana je olovku željela za sebe, ali i ja sam je željela za sebe. Ana i ja smo se počele svađati. Olovka nam reče: "Lara, Ana. Smirite se." Ana i ja smo poslušale olovku i prestale sa svađom.

Ana i ja smo olovku odnijele na igralište da ju pokažemo prijateljima. Svi su bili zadivljeni, ali malo i začuđeni. Olovka nam reče: "Prijatelji, ja sam Kika. Voljela bih ostati s vama, ali moram na svoj planet." Svi smo se oprostili od Kike i otišli svojim kućama ispričati svojim roditeljima što nam se dogodilo i što smo vidjeli.
Lara Gabrić, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Kućni ljubimci

Psi

Moj pas zove se Koko,
tvoj pas zove se Roko,
Anjin pas zove se Vu,
i to su psi u susjedstvu.

Ima pasa šarenih,
ali ne i zelenih!
Neki pse imati žele,
a neki se čak i ne vesele!

Ta pjesma je u rimi,
zbog toga smo sretni mi!

Selena Žepčan, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Anjine životinje

Anja puno životinja voli,
imala je hrčka Doli.
Imala je kornjaču Sabinu,
bila je slična tom gospodinu.
Imala je Pigi svinju,
koja je voljela jesti dinju.
Imala je papigu Pupija,
dobit će i miša Tupija.
Njezin pas zove se Bobi,
prijatelj mu je zec Robi.
Imala je zeca Lindi,
a zmiju Sindi.

Selena Žepčan,  Anja Crljen 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Mačić Kiko

           Bilo je to 25.8. Sve se dogodilo u dvorištu.
           Malo se mače po imenu Kiko osamostalilo, no ne baš najbolje. Imao je i braću i sestre, ali tu je bio i zec Piko. Mačić Kiko je mislio da je najjači i krenuo u napad. Čim je zeko prišao Kiku on se uplašio, nakostrješio, zatresao i zamjaukao. To je čula njegova ljubav Luna te brzo dotrčala i ona se uplašila pa su se zajedno popeli na drvo kruške. Tako smotani, tako šašavi te pomalo potupavi su skoro pali. Sreća za njih, zeko je zaspao.Oni su ubrzo sišli, bio je sissing time. Uskoro je došlo vrijeme spavanja. Nakon dobrog sna su se sprijateljili s Pikom.
Čiča miča gotova je ova šašava priča.

Anja Crljen, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Sreća

Monolog Sreće

Moje je ime Sreća.
Nekima sam manja,  nekima veća.
Nadimak mi je Mila,
Imam 10 kila.
Znam nadimak mi pristaje
 karakteru.
Životinje me čine sretnom
Čak i pokretnom.
Trudim se udovoljiti svima,
Da svima uvijek štima
Samo ponedjeljak mi nije radni dan.
Jer idem brati lan.

Anja Crljen, 4.c
OŠ "Antun Mihanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Moja simpatija

Nikada se zaljubila ni simpatiju imala nisam. Zato ću vam meni dragu osobu u koju se nikada neću zaljubiti opisati.

Ne znam kakve oči ima. Kosa mu je smeđe boje. Nos mu je mal. Usta nisu ni premala ni prevelika. Dosta je visok. Malo je manji od mene jer je treći razred. Odijeva se u hlače, trenerke i majice. Za noge svakako obuću ima: patike, čizme, japanke, sandale i kroksice. Uvijek se odijeva po vremenskim prilikama. Položaj tijela mu je različit. Nekada se sagne, uspravno sjedi i sve položaje tijela radi. Nekada se svađa, tuče, a nekada je dobar. Prema drugima je dobar. On trenira tekvan do. Oni tamo uče forme. Njemu to super ide. Mene je jednom učio, ali ja to nisam znala. Ja mislim da je dobar učitelj formi iako je još dijete.

Meni je dobar. Mi ćemo uvijek ostati prijatelji. Jednom smo se potukli. Ali iz igre jer smo gledali jednu emisiju gdje se njegov stric natjecao. Uvijek ćemo ostati prijatelji i nikada se nećemo razdvojiti.

Ela Štefančić 4.b.
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Zaljubila sam se u nevjerojatnu osobu.

Ima duguljasto- okruglu glavu. Na toj glavi je smiješna, čupava, nagelirana, smeđa  kosa. Nos mu je zaobljen. Usta su glatka i sjajna, ali ih još nisam osjetila. Stas je sportski. Odjeća frajerska, a obuća obične tenisice. Ima sportski položaj tijela. Srce je vatreno kao tigrovo. Tuče se s dečkima i curama. Igra nogomet. To vam je moja simpatija.

4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Jednog dana probudilo se nešto u meni. Znate li što je to bilo? Zaljubila sam se.

Moja simpatija ima plave oči i plavu, kratku kosu. Njegov nos je mal. Usta i lice su mu rumeni. On je vitak. Nosi sportsku odjeću i najčešće patike. Hoda uspravno. Nježnog je srca. Prema svima je dobar i svima pomaže. Sramežljiv je. Jako je dobar u sportovima. Po ničemu sebe ne ističe od drugih i ne hvali se.  Ima simpatične osobine. Uvijek je pristojan. Zbog njegovih osobina mi je i posebno drag.

Kad ga vidim, odmah osjetim trnce u stomaku. Jako mi se sviđa i stalno mislim na njega.

Mirta Rubil 4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Dogodilo se čudo. Zaljubio sam se. Njezina glava je mala. Ima smeđe oči i srednje dugu smeđu kosu. Njezina mala usta uvijek me razvesele. Iza njezinih usta sakriveni su bijeli zubi. Vitka je i zavodljivog stasa. Uvijek nosi trenerke i sportske majice. Na nogama su joj tenisice. Hoda uspravno i zavodljivo. Njezino srce je toplo iako me uvijek zadirkuje. Ona se dosta šali.

Ja prema njoj osjećam ljubav.

4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Dogodilo se čudo. Zaljubila sam se. sviđa mi se jedna osoba.

Na licu mu se ističu smeđe oči. U njima prepoznajem njegovu dušu. Usta su mu rumena i crvena poput jabuke. Moja simpatija je srednje visoka. Voli nositi majice dugih rukava i rifle. Ima smeđu kosu. Dobro zna igrati nogomet. Ima čisto i nevino srce. Prema drugima je jako dobar i pošten. Voli pomagati. Pravilno se drži.

Ja stalno mislim na svoju simpatiju. Jako mi se sviđa.

Sara Požega 4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Ja opisujem osobu koja je meni jako draga i slatka. Moju simpatiju.

Njena glava je prekrasna. Ima prekrasne plave oči. Njena plava kosa je ravna i lepršava. Ima jako sladak nosić. Usta su joj boje ruža. Njen stas je jako zavodljiv. Voli nositi uske traperice i šarene majice. Jako voli nositi patike. Ima hrabar i zavodljiv položaj tijela. Njezino srce je veliko i dobro. Ona se lijepo ponaša prema meni i drugima. Jako je dobra u mnogim sportovima.

Ja stalno mislim o svojoj simpatiji.

Roberto Savić 4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moja simpatija

Zaljubila sam se u jednog dječaka. Ima deset godina i volim ga.

Ima velike plave oči koje pokazuju kako je dobar i iskren u duši. Kosa mu je smeđe boje i kratka je. Nos mu je mali. Ima velika crvena usta koju su uvijek nasmijana i vedra. Stas mu je privlačan. Uvijek nosi lijepu odjeću. Sportski se odijeva, a ponekad i svečano. Oblači tenisice i jako ih voli. Uvijek stoji uspravno. Jako je drag i iskrena srca. Zna odlično igrati košarku i odličaj je učenik.

Volim ga i osjećam se veselo i sretno kada sam s njim.

Vanesa Milas 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Moj dom

Moj dom

Moj dom se nalazi u stambenoj zgradi. Trosobni je, velik je, ima bijele zidove, jako je lijep. Ima puno prostorija. To su: dnevna soba, dječja soba, spavaća soba, kupaonica, wc, hodnik, kuhinja I ostava. U njemu živi moja uža obitelj. Roditelji, sestre I ja. Ima puno namještaja.

Jako mi je drag I volim živjeti u njemu. Volim ga zato što je moj I u njemu živim već 5 godina.

Vanesa Milas 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Lijepo je živjeti u miru

Lijepo je živjeti u miru

Mladost je samo jedna. Iskoristimo je. Pričat ću vam priču o ljubavi, miru i tome kako je ratovanje samo bol i patnja.

Mnogi su imali snove koji su uništeni ratom. U ratu su mnogi nešto izgubili. Svi se sjećaju Vukovara. U Vukovaru su se svi borili i branili svoj grad. Malo je ljudi tamo imalo sreće. I dan danas ljudima srce glasno kuca. Prisjećaju se Vukovara. Mnogi su ljudi prešutjeli istinu o VUkovaru, nisu htjeli da to doznaju oni koji još ne znaju. Ja još rastem i strah me da mi se to ne dogodi. Dok moj život teče, ja ću vjerovati u to da nikad neću doživjeti rat. Puno je ljepše živjeti u miru.

Ja želim da Vukovar, a i Hrvatska više nikada ne dožive rat. Vukovara ću se uvijek sjećati. Budite sretni Vukovarci jer vaši voljeni koji su pogubljeni ne žele da plačete I tugujete.

Filip Hrvaćanin 4.b
OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Lijepo je živjeti u miru

LIjepo je živjeti u miru. Danas sam gledao dokumentarni film o Vukovaru. Ta je priča bila stvarna. Ne mogu zamisliti da se to stvarno dogodilo. Izgleda strašno.

Moja mama se sjeća rata i puno mi je pričala kako je bilo teško. Koliko je ljudi i djece poginulo. U Vukovaru se dogodilo najgore. Tri mjeseca su bili u okruženju. Neprijatelj je pucao, gađao i ubijao sve što se može ubiti. Naši su se vojnici hrabro borili. Nisu izdržali, jer su neprijatelji bili jači i bilo ih je više. Bolnica u Vukovaru je bila puna ranjenika. U podrumima su se skrivali stari ljudi, žene i djeca. Pomoć im nije mogla stići. Na kraju nisu izdržali. Neprijatelji su mnogo ljudi ubili, među njima i dječaka od 16 godina na Ovčari. Mnogi su odvedeni u logore. Grad je izgledao kao ruševina. Toga tužnog dana 18. studenog 1991. svi su plakali.

Danas je mir. Zahvalni smo onima koji su život dali za Hrvatsku. Oni su sanjali mir. Taj san danas mi živimo.

Andro Šušnjara 4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod

Lijepo je živjeti u miru

Ljudi nemojte ratovati. Ratovi uništavaju sve: ljubavi, prijateljstva, želje i snove. Samo je jedna mladost i nemojte je izgubiti.

Mnogi ljudi iz Vukovara u radu su sve to izgubili. Neki su izgubili živote, a neki obitelj. Kad nas je Jugoslavija s našim oružjem napala, mnogi su bili otjerani, oteti i mučeni. Sve to pretrpio je naš grad Vukovar. Za nas Hrvate Vukovar je grad ponosa i mi ga zovemo Grad Heroja.

Zato se nadamo da mi i  naši potomci nećemo doživjeti ono što su doživjeli naši preci. Jer za mir i slobodu mnogo se života ugasilo.

Roberto Savić 4.b

OŠ "Dragutin Tadijanović", Slavonski Brod